53.MSF – 2019 Crkveno pučko pjevanje

‘Tisuć’ puta zdravo budi!’ – koncert hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama crkva sv. Katarine, Katarinin trg, Zagre, nedjelja, 21. 7. 2019. u 19,30 sati

Tematskim koncertom hrvatskih hodočasničkih i marijanskih pjesama Međunarodna smotra folklora Zagreb nastavlja prikazivati bogatu tradiciju crkvenog pučkog pjevanja u Hrvata. Crkveno pjevanje kod Hrvata u domovini i bližoj dijaspori karakterizira specifična simbioza crkvene i pučke (svjetovne, tradicijske) glazbe koja je važan element za kontinuitet i sam opstanak tradicijskog i crkvenog pjevanja. Katolička crkva i crkvena pučka glazba jedan su od najčvršćih označitelja identiteta kojim iseljene hrvatske zajednice održavaju tradicijsku kulturu matične zemlje. Tako je i hodočašćenje, posebice marijanskim svetištima, zajednička karakteristika Hrvata u domovini i u iseljeništvu. Marijanska svetišta imaju glavno mjesto među kršćanskim svetištima i, prema riječima Svetoga Oca, ubrajaju se u “duhovno i kulturno naslijeđe određenog naroda i imaju veliku snagu zračenja i privlačnosti”. Hrvatska hodočašća, uglavnom posvećena lokalnim i regionalnim marijanskim svetištima, karakteriziraju pješačka hodočašća, što je tradicija, u većini slučajeva, dulja i od nekoliko stotina godina. Najpoznatija hrvatska hodočašća su posjeti najvećim hrvatskim svetištima, poput onoga Majci Božjoj Bistričkoj, čije je svetište od 1971. godine postalo hrvatsko nacionalno svetište. S istim žarom hodočasnici iz susjednih župa ili dekanata, obično pješice, često i bez obuće, pohode i lokalna hrvatska svetišta, u dane otpusta ili jubileja na glavne vjerske svečanosti.

Štovanje lika Majke Božje zauzima istaknuto mjesto u Hrvata katolika (Advocate Croatiae) koji imaju prilike pjevati marijanske pjesme gotovo cijele crkvene godine.

Čak tri mjeseca posvećena su njezinu liku (svibanj, kolovoz, listopad) uz niz Gospinih napjeva koji se pjevaju u vrijeme korizme i došašća. Privrženost liku Majke Božje potaknula je mnoge pjevačice i pjevače da se u svojoj glazbenoj vještini inspiriraju tom temom pa postoje brojni ciklusi marijanskih pjesama koje je narod ispjevao tijekom duge povijesti. Mnoge od njih, iako autorske, danas nose epitet „pučke“ jer ih je narod prihvatio i na sebi svojstven način, lokalnim glazbenim izričajima, prilagodio svojem pjevanju. Glazbeni ukusi, lokalni stilovi i žanrovi karakteristični za pojedina područja, postupno su modificirali melodijsku liniju, pridodane glasove i tekst originalnog predloška, u nekim slučajevima i do neusporedivosti s originalnim napjevom. U crkvama sjeverne Hrvatske nailazi se na brojne paraliturgijske napjeve. Nositeljice te tradicije su žene, što je vidljivo i u konceptu koncerta, iako nije rijetkost da pjevanje predvode i muškarci.

prisutnost kardinala Vinka Puljića. Ideja pokretanja programa marijanskih pjesama potekla od Vidoslava Bagura, organizatora Smotre folklora Dalmacije u Metkoviću (Na Neretvu misečina pala), gdje se od 2000. godine redovito održavaju koncerti marijanskih pjesama. Godine 2005. Smotra u Metkoviću izdala je dvostruki nosač zvuka (CD) Ružice majska, diko nebeska, na kojem je predstavljena serija koncerata kojima su se u crkvi sv. Ilije u Metkoviću predstavili višegodišnji vrijedni rezultati skupine istraživača predvođenih Vidoslavom Bagurom. Koncerti u Metkoviću, Zagrebu i Sarajevu koncipirani su prema osnovnoj ideji prikaza raznolikosti i bogatstva specifičnog crkveno-pučkog glazbenog repertoara različitih lokalnih zajednica u zemlji i dijaspori. Većina skupina koje su nastupile na koncertima su pučke pjevačke skupine čije su aktivnosti povezane s lokalnim župama ili KUD-ovima, preko kojih prenose svoju pučku vokalnu tradiciju. Lokalni izričaj koji donose pjevači u pravilu se odnosi na tradicijske načine vokalnog izražavanja kraja iz kojega dolaze. Posebno je to prepoznatljivo u pjevanjima skupina dinarskog areala (na ovom koncertu: pjevačice iz Cetinske krajine, pjevačice podrijetlom iz Bosanske Posavine). Nas zanima lokalni aspekt koji ćemo prikazati raznovrsnim napjevima koji su se do danas održali u glazbenoj tradiciji pojedinih sela i zajednica.

Širenje marijanskog kulta rezultiralo je i stvaranjem brojnih glazbenih djela posvećenih liku Majke Božje na međunarodnoj i na regionalnoj, posebice na lokalnoj razini. Stoga marijanske napjeve možemo podijeliti na općepoznate napjeve i lokalne inačice:

– općepoznati marijanski napjevi međunarodnog karaktera mogu se čuti u svim većim svetištima u svijetu, ali i u lokalnim zajednicama; primjeri takvih napjeva različite su verzije Ave Marije, Sred rajske pećine (pjesma sestre Bernardice iz Lourdesa), pjesma iz Fatime, pjesma Majci mira (Međugorje)

– općepoznate hrvatske marijanske pjesme: Rajska djevo, Kraljice Hrvata; Majko Božja Bistrička; Sva si lijepa, o Marijo; O mila majko nebeska; Kraljice neba, koje poznaju Hrvati u domovini i izvan nje.

Lokalne inačice marijanskih napjeva karakterizira rasprostranjenost među članovima određene lokalne zajednice. Ti su napjevi često vezani uz tradicijski način pjevanja kraja iz kojega hodočasnici dolaze. Kakve je sve kategorije moguće naći među tim primjerima? Varijante u lokalnim zajednicama razlikuju se po napjevima i po tekstovima marijanskih pjesama. Postoje napjevi kod kojih je tekst preuzet od postojeće popularne marijanske pjesme koja je spjevana na lokalni napjev. Postoji i obratna situacija, u kojoj je lokalni tekst pridodan poznatom napjevu. Treća je varijanta najuvriježenija, a odnosi se na lokalni tekst koji je spjevan lokalnim tradicijskim (svjetovnim) načinom pjevanja. Sve varijante izraz su predanosti hodočasnika koji posjećujući i hodočasteći marijanska svetišta smišljaju nove stihove i pjesme u čast Majke Božje.

1. sc. Joško Ćaleta

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb