Koncert
Nedjelja 14. srpnja 2024.
procesija od Kapele Ranjenog Isusa do Kamenitih vrata
19.00 sati – Kamenita vrata
Zibala majka zipkicu – marijanski hodočasnički napjevi
Sudjeluju
Ženski vokalni sastav Kulturno-umjetničkog društva Sloga, Miklouš
Kulturno-umjetničko društvo Prigorje, Križevci
Pjevačka skupina Hrvatskog obrtničkog radničkog kulturno-umjetničkog društva Golub, Bjelovar.
Ovogodišnjim koncertnim programom crkveno-pučkoga pjevanja želimo predstaviti rubni dio šokačkoga panonskog kulturnog područja. Tema Smotre oslanja se na pojam Šokadije te izvedenice iz tog pojma, poput šokac, šokica, šokci, koji u najširem značenju označuju Hrvate rimokatoličke vjeroispovijesti. Put nas vodi na područje Bjelovarsko-bilogorske županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Ovo područje pripadalo je tijekom burne povijesti slavonskoj vojnoj krajini te je, kao i sva područja na prostoru panonskog bazena, bilo izloženo ratnim previranjima, migracijama te različitim društveno-političkim okolnostima. Stanovnici Bilogore i sjeveroistočne Moslavine rimokatoličke vjeroispovijesti nazivaju se „bijeli šokci“.
Najraniji primarni izvori o glazbenomu životu na području širega panonskog kulturnog područja potječu iz crkvenih okvira. Značajnu ulogu imalo je djelovanje redovničkih zajednica, posebice franjevaca i isusovaca, kao i templara (pučki zvanih ”božjaci”) koji su vodili brigu o ulozi glazbe tijekom bogoslužja, kao i poučavanju puka nabožnim glazbenim repertoarom te gradnji orgulja u sakralnim prostorima. Glazbovanje se u crkvenom prostoru tijekom povijesti strogo ograničavalo na ljudski glas (pjevanje) i orgulje. Takva praksa zadržala se gotovo do naših dana. Radi širenja crkvene pučke popijevke na kraju 19. i tijekom 20. stoljeća tiskale su se prigodne pjesmarice i molitvenici poput: Kruh nebeski (1909.), Vrtić Gospodnji (1889.), Slava Bogu, a mir ljudem (1923.), Marija pomoćnica kršćanska (1894.) i dr. Spomenuti molitvenici/pjesmarice, uz nabožne predmete, bili su dio osobnog inventara žena te su služili za osobnu intimnu pobožnost unutar i izvan sakralnoga prostora, osobito među seoskim stanovništvom.
U svakom mjestu Bjelovarsko-križevačke biskupije postoji crkva ili kapelica oko koje se okupljaju vjernici na molitvu i pjevanje „svetih“ pjesama. Izvode se spontano, onako kako tko zna, može i osjeća, a interpretacija ovisi o trenutnom vjerničkom zanosu. Pjevanje predvode uglavnom žene, no nije izuzetak da pjevanje i istaknutu ulogu pjesmovođe imaju i daroviti muškarci. Ovisno o prigodi i prostoru u kojem se izvode crkveno-pučki napjevi, daroviti pojedinci izvode a capella ili uz pratnju orgulja ili harmonija. Danas, u želji da se široj javnosti predstave pjesme i napjevi lokalnih zajednica, pod utjecajem organiziranja tematskih koncertnih programa, pojedina kulturno-umjetnička društva vlastite crkveno-pučke napjeve izvode uz pratnju glazbenih sastava, uglavnom tambura i violina.
Kratkim presjekom koncertnog programa pod nazivom Zibala majka zipkicu želimo skrenuti pozornost na marijanske crkveno–pučke napjeve. Oni se „od davna“ izvode tijekom bogoslužja ili pučkih pobožnosti. Marijanske popijevke, uključujući božićne, čine važan dio crkvenog repertoara u Hrvatskoj, a prenošene usmenom predajom, postale su dijelom pučke pobožnosti. Marijanski napjevi odražavaju duboko intimno štovanje Blažene Djevice Marije, vrlo često prelazeći regionalne granice i utjelovljujući nacionalni identitet vjernika. Koncertne izvedbe i medijska prisutnost marijanskih napjeva dodatno naglašavaju njihovu ulogu u suvremenoj kulturnoj i vjerskoj praksi, povezujući prošlost s budućnošću i potvrđujući trajnu vrijednost marijanskih napjeva u hrvatskoj kulturi. Većina tih napjeva zapravo su autorska djela kojima se s vremenom izgubio trag o porijeklu. Način izvedbe i višegodišnja izvedbena praksa pomalo su ih modificirale i udaljile od njihovoga početnog oblika. Neizostavni napjevi poput Lijepa si lijepa, Čuj nas Majko, O, mila majko nebeska, O, Marijo zvijezdo mora, O, divna Djevice, Zdravo Djevo, K suncu prosi i dr. koje hodočasnici s vjerskim zanosom izvode na hodočašću u nacionalno svetište Mariju Bistricu kao i biskupijsko marijansko svetište u Novoj Rači mogu se čuti i u drugim marijanskim svetištima u Hrvatskoj, kao i za vrijeme marijanskih blagdana.
Preplitanje lokalnoga i regionalnog identiteta te širega nacionalnog, koji je tijesno povezan s vjeroispovijesti, očituje se u izvođenju crkveno–pučkih, u ovom slučaju marijanskih, napjeva. Kamenita vrata neizbježna su intimna duhovna oaza u centru grada koja će biti glazbeno središte crkvenog pjevanja za svakog putnika namjernika ili prolaznika.
Tomislav Habulin, mag. mus.