srijeda, 14. srpnja 2021. u 18 sati
Galerija Kulturnog centra Travno, B. Magovca 17
Izložba Tragovima turskih nomada
Izložba ostaje otvorena do 31. srpnja 2021.
Suradnja: Turski kulturni centar Yunus Emre, Zagreb
Donijeli smo vam glas, poziv od prije nekoliko stotina godina. Glas mira i bratstva koji nam je svima potreban, zapravo čitavom svijetu.
„Upoznajmo se da nam bude lakše. Volimo, budimo voljeni, ovaj svijet ne pripada nikomu.”
Na poziv ljubavi i prijateljstva turskog derviša Yunusa Emrea u svoje smo bisage spremili duboke tragove Anadolije.
Naš je teret pozdrav povjetarca Turaka koji su do jučer bili vaši susjedi.
Stigli smo u Hrvatsku otvorena srca i iskrcali svoj teret. Ne znam kako vi kažete na hrvatskom, ali mi kažemo zavežljaj. Otvorili smo svoj zavežljaj poput našeg srca. Namjera nam je predstaviti fotografije tursko-turkmenskih nomada (Juruci, tr.Yörük) koji mirišu na mlak, topao kruh.
Željeli bismo predstaviti ljude iz Anadolije koji zarađuju za život stočarstvom.Glavna je tema ove izložbe pleme Sarıkeçili, nomadsko turkmensko-juručko pleme koje pripada zajednici Kayı oguške grane Bozoka. To je pleme u Anadoliju došlo iz Srednje Azije, a danas ga možemo pronaći u mnogim dijelovima naše zemlje. No, samo dio njih još uvijek živi kao preci nomadskim životom u gorju Toros zahvaljujući povoljnoj klimi gradova Mersin, Karaman i Konya. Tijekom zimskih se mjeseci pripadnici plemena Sarıkeçili spuštaju u Gülnar i obalni dio pokrajine Mersin, a dolaskom proljeća kreću sa selidbom u gorje, podno Konye i Karamana, te podižu svoje domove nakon prosječno 45 dana i, ovisno o okolišu, 500 km dugog putovanja. Nažalost, moramo reći kako će s vremenom doći kraj takvom načinu života. Već se veliki dio plemena Sarıkeçili trajno nastanio.
U šestom broju magazina Hayat Dergisi postoji članak istražiteljice i spisateljice Nezihe Araz iz 1956. godine. U tom članku Nuri iz plemena Sarıkeçili kaže: „Poštovana sestro, koliko god to bilo jadno ili sramotno, nomad se neće prestati seliti ako mu kažeš stani, neće se nastaniti, ili ne seli se, neće stati. To je u njegovoj prirodi. Kao što ne možeš zaustaviti godišnje doba, pretvoriti zimu u ljeto, baš kao što nitko drugi, osim Pravednog stvoritelja, ne može spriječiti vodu da s proljećem teče deblom stabla, tako se nitko ne može suprostaviti čežnji nomada za gorjem. U krvi im je vezanost uz gorje.”
Nije da u gorju Toros, baš kao što je rekao veliki Juruk imena Nuri, ne postoje nomadi koji s proljećem žude za gorjem, jer im je to u krvi. Riječ je o zastarjelom stihu “sive doline putujućim nomadima postaju domovina” iz veličanstvene narodne pjesme o pokrajini Mersin naslova “Moje žuto gorje” (Sarı Yaylam). Sada se nomade rijetko može susresti u tim velikim dolinama. Od njih su ostale bajkovite uspomene, legende, tepisi, prostirke te ove izvanredne umjetničke fotografije. Vodimo vas tokom bajkovitih fotografija. Fotografije će vas dovesti u jednom trenu ispred ognjišta, a u drugom na nomadski put, usred stada koza. Očarat će vas bajkoviti svijet plemena Sarıkeçili. Gotovo ćete na svakoj fotografiji moći doživjeti poteškoće života nomada, ali u isto vrijeme i osjetiti prirodu, radost življenja i ljepote koji takav život čine nezamjenjivim.
Budimo svi zajedno gosti u šatoru. Potrčimo za jarcem. Zajašimo devu. Popijmo čaj skuhan u crnom čajniku.
Autor: Halil YÖRÜKOĞLU
O autoru izložbe:
MUSTAFA GÜMÜŞ
Rođen je 1981. godine u Gülnaru, u pokrajini Mersin. Početkom 2019. godine, nakon 16 godina rada u turističkom sektoru u Antaliji ponovno odlazi živjeti u svom rodnom Gülnar gdje se nastavlja baviti fotografijom.
Mustafa Gümüş koji privlači pažnju svojim uspješnim portretima i pejzažnim fotografijama osvojio je razne nagrade na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. Godine 2017. objavljena je njegova knjiga fotografija “Sarıkeçili, posljednji turski nomadi”.
Umjetnik i dalje nastavlja svoj fotografski rad na projektu “YÖRÜKLER” (Juruci, pleme Sarıkeçililer) koji je započeo krajem 2012. godine, dok je svoju prvu izložbu fotografija pod nazivom „Seoba u zoru“ koja govori upravo o seobi nomadskog turskog plemena Sarıkeçili otvorio 2013. godine.
Izložbe fotografija Mustafe Gümüşa:
2013. Terracity Antalya “SEOBA U ZORU”
2013. Sajam alternativnog turizma u Antaliji “SEOBA U ZORU”
2013. Expo 2016 Antalya “SEOBA U ZORU”
2013 Park na plaži općine Erdemli, Mersin “SEOBA U ZORU”
2016. Umjetnička galerija općine Beyoğlu u Istanbulu “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2016. Proslava 100. Godišnjice grada Gülnara/Mersin “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2016. “Suvremena turska fotografija 10 autora, 10 motiva”, izložba grupnih fotografija u Skoplju/Makedonija
2017. Vakıf Umjetnička galerija Vakıflar Banke u Ankari “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2017. 2. međunarodni simpozij o turkmenskim Jurucima u Antaliji “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2017. Sastanak povijesnih gradova općine Mersin “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2018. 3. radionica o turkmenskim Jurucima “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2018. Agora Mall, Antalya “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
2018. 1. međunarodni simpozij o Jurucima u Antaliji “TRAGOVIMA TURSKIH NOMADA”
Umjetnik, koji ne fotografira samo da bi nastavio s ovom kulturom koja nestaje, već koji svojim iskrenim prijateljstvom radi na pronalaženju rješenja za probleme i nevolje nomadskih naroda.
www.instagram.com/avurga
facebook.com/avurga
mail:avurga@gmail.com
+90 535 442 9860