44. MSF – 2010 Crkveno pučko pjevanje

GOSPODI POMILUJ, koncert crkvenog pučkog (glagoljaškog) pjevanja u Saliju na Dugom otoku, Crkva sv. Katarine, Katarinski trg, nedjelja, 25. srpnja 2010. u 19.30 sati

Koncertni nastup “Korišta crikve sv. Marije” iz Salija na Dugom otoku predstavit će dio pjesama koje se kroz godinu izvode u Župnoj crkvi sv. Marije. Velik dio današnjeg repertoara te župske zajednice zajedničkim se nazivnikom može nazvati glagoljaško pjevanje.

Pojam glagoljaško pjevanje obuhvaća tradicijski (pučko) rimokatoličko liturgijsko, paraliturgijsko i drugo nabožno pjevanje u južnim jadranskim područjima Hrvatske (Dalmacija, Istra i Primorje). Tragovi tog pjevanja postoje i u gorskim područjima Hrvatske (Lika, Gorski kotar, Kordun) te izvan granica Hrvatske u primorskim područjima Crne Gore i Slovenije. Glagoljaško pjevanje je izraslo iz drevne specifične povlastice koju je Sveta Stolica dodijelila hrvatskim biskupijama u ranome srednjem vijeku. Ta povlastica, višekratno potvrđivana sve do 20. stoljeća, omogućavala je svećenicima, tzv. glagoljašima, rimokatolički obred na vlastitome pismu glagoljici i na jezicima razumljivima puku.

Velik broj zabilježenih liturgijskih pjesama nastao je na temelju gregorijanskih koralnih melodija uz vidljive utjecaje bizantskog, akvilejskog i beneventanskog pjevanja. Glazbena se posebnost ogleda i u tome što su pučki crkveni pjevači u svojim lokalnim zajednicama bogoslužje prilagođavali lokalnim izričajima tradicijske svjetovne vokalne glazbe.

Primjer pjevanja u Saliju potvrđuje spomenute navode o glagoljaškom pjevanju. U tom su mjestu od 16. stoljeća sačuvani natpisi na glagoljici koji neizravno svjedoče i o glagoljaškom pjevanju. Prigodom Valierove apostolske vizitacije godine 1579. u saljskoj su župnoj crkvi bila 4 glagoljska misala i 4 časoslova. Kao i drugdje u Dalmaciji, u tradicijsko glagoljaško pjevanje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije već potkraj 14. i u 15. stoljeću ulaze i pjevani tekstovi na tadašnjem hrvatskom jeziku. Crkveno pjevanje na crkvenoslavenskom i živom hrvatskom jeziku bilo je napušteno, odnosno uklonjeno u drugoj polovici 19. stoljeća (od 1872. do 1900. godine).

U 20. stoljeću se pjevanje obnavlja, na što su djelovali mjesni učitelj Petar Matulina i župnik don Ante Strgačić. Potkraj dvadesetih godina vođenje tradicijskog pučkog pjevanja preuzimaju istaknutiji pjevači, mještani, a od 1972. voditeljicama postaju časne sestre Služavke maloga Isusa.

Koncert je zasnovan na sedam različitih skupina pjevanih tekstova vezanih istim osnovnim sadržajem teksta i pripadnošću istom blagdanu (npr. Božiću), ili istom liturgijskom razdoblju (npr. Velikom Tjednu prije Uskrsa).

Ovo je njihov drugi koncert u okviru Međunarodne smotre folklora. Godine 1997. koncert je na ovome istom mjestu s pjevačima iz Salija priredio prošle godine preminuli akademik Jerko Bezić, najveći poznavatelj tradicije glagoljaškog pjevanja u Hrvata, kojega ovom prigodom spominjemo i posvećujemo mu koncert. Izvođači su pučki pjevači koji pjevaju slobodno i otvoreno, koji ne teže za tehnički što vrsnijom izvedbom. Važnija im je emocionalno – vjerska angažiranost i uvjerljivost izvedbe.