49. MSF – 2015 Crkveno pučko pjevanje

CRKVENO PUČKO PJEVANJE: ‘Prosti Gospodine, puku tvome prosti …’ – koncert pasionskih pučkih napjeva župa Neretvanskog dekanata crkva sv. Katarine, nedjelja, 19. 7. 2015. u 19,30 sati, animacija i scenarij: Joško Ćaleta i Marko Marušić

Koncert pasionskih pučkih napjeva u izvedbi župa Neretvanskog dekanata predstavit će današnju, vrlo živu tradiciju crkvenog (pučkog) glazbovanja u dolini Neretve. MSF tako nastavlja s predstavljanjem istaknutih primjera crkvenog pučkog pjevanja, vokalne tradicije koja je i do današnjih dana u Hrvatskoj ostala prepoznatljiva i sebi svojstvena. Najzanimljivije primjere pučkog crkvenog pjevanja u dolini Neretve i dan danas, u pravilu, predvode muški pjevači pa će tako biti i na ovome koncertu koji nije tek slučajan izbor. Više je razloga za takav izbor. Glavni je taj što se u posljednjih petnaestak godina upravo taj segment crkvenog pučkog pjevanja iz doline Neretve predstavlja u koncertantnom obliku izvan granica svoje lokalne zajednice.

Pasionska baština doline Neretve prvi je put koncertno predstavljena 26. ožujka 1999. u crkvi sv. Katarine u okviru manifestacije Pasionska baština. Tom prigodom su se zagrebačkoj publici, uz sudjelovanje metkovskih žudija, predstavili pučki pjevači iz Metkovića (župa sv. Ilije Proroka), Bagalovića, Rogotina i Slivna Ravna. Program je uz sudjelovanje dramskih umjetnika – recitatora osmislio maestro Ljubo Stipišić-Delmata, najistaknutiji promicatelj i animator pučkih crkvenih pjevača južne Hrvatske s kraja 20. stoljeća.

Deset godina nakon tog vrlo zanimljivog događanja (2009.) istraživački tim MSF-a (Bagur, Ćaleta) odlučio je ponovno zaviriti u tradicijsku ostavštinu doline Neretve, istražiti je i predstaviti. Željeli smo ustanoviti kakvo je stanje na terenu nakon deset godina, je li se tradicija pučkog crkvenog pjevanja ugasila ili transformirala u moderno zborsko pjevanje? Je li utjecaj klapskog pjevanja i na ovim pjevačima i njihovu pjevanju ostavio neizbrisiv trag

Poznato nam je bilo da se u proteklih deset godina u Metkoviću ustanovila zanimljiva smotra marijanskih i hodočasničkih napjeva koju je pokrenuo upravo Vidoslav Bagur. Smotra marijanskih i hodočasničkih pjesama potakla je u brojnim mjestima doline Neretve pjevačice na organiziranje, prisjećanje i izvođenje repertoara marijanskih i hodočasničkih pjesama, što je rezultiralo brojnim organiziranim ženskim (pučkim) pjevačkim skupinama koje u jednostavnom tercnom dvoglasju predstavljaju stariju gotovo zaboravljenu vokalnu tradiciju. Znana nam je bila i aktivnost sve brojnijih i organiziranijih žudija doline Neretve u procesu ustanovljavanja svehrvatskog udruženja Čuvara Isusova groba jer je korizma i dan danas vrlo važno razdoblje u duhovnoj praksi stanovništva toga kraja, što je prepoznatljivo i u brojnim pučkim običajima vezanim za to razdoblje. Uz brojne procesije valja istaknuti lik Šimuna, maskirane osobe koja nošenjem teškog križa u procesiji odrađuje svoju pokoru te organiziranih straža, čuvara Isusova groba – žudija. Više je od 150 godina prošlo od osnivanja prvih organiziranih čuvara groba u metkovskoj župi sv. Ilije Proroka koje je po uzoru na čuvare u svetištu Loretu na talijanskoj obali Jadranskog mora 1857. godine ustanovio Ante Glušćević, tadašnji učitelj javne pučke škole u Metkoviću.

Istraživanja i pripreme koncerta potvrdile su pretpostavke da je dolina Neretve, iako u crkveno-pučkim glazbenim krugovima malo spominjan prostor, i danas vrlo aktivno područje s bogatom tradicijom pučkih crkvenih izvedbi. Muški pučki pjevači nositelji su glazbenog dijela obreda, posebno u najsvečanijim crkvenim prigodama (Božić, korizma, proslave svetaca zaštitnika) i neizostavni dio sprovodnog obreda. Repertoar koji njeguju uvelike je ostao sličan načinima starinskog izvođenja. Još su uvijek dominantni načini glazbenog izražavanja pučkih pjevača doline Neretve responzorijalni oblici s dva pjevača predvoditelja pjevanja, otvoreno grleno čvrsto muško pjevanje s karakterističnom ornamentikom i prepoznatljivim vodećim glasovima te dvoglasno tercno pjevanje s kvintnim završecima.

Korizmeni se napjevi pak pjevaju jednom godišnje pa je među njima uvijek izvjestan broj primjera koji bolje i zanimljivije zvuče, primjera čija je glazbena struktura bliža glazbenim ukusima pučkih pjevača. Od svih korizmenih napjeva pjevačima su najdraži napjevi Velikog petka, u kojima do izražaja dolaze čvrsti solistički glasovi koje lokalne župske zajednice osobito pamte. Koncert je stoga i nazvan Prosti Gospodine, puku tvome prosti (biskup Juraj Bjanković, 18. st.) prema početnom tekstu jednog od najizvođenijih napjeva Velikog petka.

UTako osmišljen oblik u kojem nekoliko (4 – 6) skupina u interakcijskom, gotovo ritualnom procesu predstavlja varijante svojih napjeva, postao je modelom prezentacije pučkog crkvenog pjevanja doline Neretve. Pučki pjevači doline Neretve uspješno su nastupali i u Dubrovniku, Splitu te mnogim manjim dalmatinskim mjestima, gdje su s ponosom predstavili svoje pjevanje. Ovoga puta izbor je pao na pet trenutno najaktivnijih i starijem sloju tradicije najbližih pjevačkih skupina; primjetan je, naime, sve prisutniji utjecaj klapskog pjevanja na neke od prijašnjih istaknutih pjevačkih skupina (Rogotin, Sv. Nikola-Metković). Prema provjerenom konceptu i ovoga će puta pjevači predstaviti stalne dijelove neretvanske mise, korizmene napjeve, napjeve obreda za mrtve, napjeve Cvjetnice i Velikog tjedna s akcentom na Velikom petku, čiji se napjevi najčešće ističu kao reprezentativni primjeri lokalne glazbene baštine.

dr. sc. Joško Ćaleta
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb