50. MSF – 2016 Crkveno pučko pjevanje

CRKVENO PUČKO PJEVANJE: ‘Ditić rodi se nam…’ – crkveno (glagoljaško) pučko pjevanje u župi Gospe od Zdravlja, Podstrana crkva sv. Katarine, nedjelja, 24. 7. 2016. u 19,30 sati

Posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj su obilježena posebnim interesom za predstavljanje crkvene pučke baštine na javnim nastupima — koncertima. U predstavljanju crkvenog pučkog pjevanja prednjačila je Međunarodna smotra folklora u Zagrebu, koja od 90-ih godina prošloga stoljeća za sudionike smotre organizira misu u Zagrebačkoj katedrali, da bi i u svoj redoviti program uvrstila tematske koncerte crkvene pučke glazbe. Tradicija koncertnog predstavljanja crkvenog pučkog pjevanja time je zaživjela i postala aktualna zahvaljujući -u kao temeljnom modelu koji se ‘preslikao’ na bezbroj lokalnih i regionalnih događanja. Pripremu toga događaja u pravilu osmišljavaju i ostvaruju djelatnici Instituta za etnologiju i folkloristiku (Bezić, Ćaleta, Miholić). Naglasak je u prvome redu na glazbenim tradicijama koje svojom posebnošću (vokalni stilovi, načini izvedbe) i izvedbenom vrsnoćom zaslužuju predstavljanje izvan svojeg izvornog konteksta. To se posebno odnosi na primjere crkvenog (glagoljaškog) pučkog pjevanja, gdje se u suradnji s izvođačima — pučkim pjevačima — pokušava osmisliti glazbeno-scenski prikaz koji bi tu glazbu dinamično i što zanimljivije predstavio novoj publici. Rezultati takva istraživanja (primijenjene etnomuzikologije) imaju višestruk učinak i na samu lokalnu zajednicu — njezine istaknute izvođače čija pjevačka vještina zaslužuje javno predstavljanje široj zajednici, i na rezultate istraživanja i spoznaja o glazbi do kojih istraživač ovim putem dolazi neposrednije. Tradicijska glazba, pa tako i crkveno pučko pjevanje, u današnje doba funkcioniraju kao rezultat čuvanja i skupljanja sjećanja na glazbenu praksu prošlog vremena ostavljenu u zalog novim naraštajima. Promjene u značenju, upotrebi i funkciji tradicijske glazbe, pa tako i crkvenog pučkog pjevanja, rezultat su promjena u institucionaliziranoj društvenoj praksi (načinu života) paralelno s novonastalim situacijama koje donosi povijesna zbilja. Slojevi glazbene tradicije koji nas asociraju na glazbenu praksu u bližoj ili daljnjoj prošlosti u opisima automatski dobivaju epitet starovinsko, starinsko, arhaično,aludirajući pritom na opću nemogućnost generaliziranja defi nicije glazbenoga pojma prema jedinstvenim parametrima. Zbog društvenokulturnih promjena danas se svaki glazbeni događaj najprihvatljivije percipira kao koncert, pa je javna praksa predstavljanja crkvenog pučkog pjevanja, posebice starijeg, gotovo zaboravljena sloja postala jednim od osnovnih modela čuvanja baštine glazbene prakse crkvenoga pučkog pjevanja.

Ovogodišnjim tematskim koncertom starijeg (glagoljaškog) repertoara napjeva kroz crkvenu godinu predstavit ćemo pučku crkvenu pjevanu baštinu Donjih Poljica, preciznije Podstrane. I ovoga puta radi se o repertoaru koji se izvodi isključivo u župnim crkvama, a poznaje ga samo lokalna, župska zajednica. Ovo pjevanje do sada je bilo najčešće predstavljano na manifestaciji Pasionska baština, a animacija i odabir predstavljene građe u tim prilikama vezani su uz ime kojemu Pasionska baština duguje veliku zahvalnost, Ljubo Stipišić – Delmata. Delmatina je zasluga što je mnogim malim sredinama crkveno pučko pjevanje, pogotovo ono korizmeno, snimljeno, zabilježeno ali i u koncertnim nastupima izvođeno.

Kad spominjemo Zbor crkvenih pučkih pjevača župe Gospe od zdravlja iz Podstrane onda moramo spomenuti i njihovu malu monografiju „slike, riječi i zvuka“, koju je upravo Delmata pomogao sastaviti snimivši tom prilikom čitav pučki korizmeni repertoar kojeg su današnje mlade snage pjevača u Podstrani prihvatile, na svoj način glazbeno uobličile pripremivši ga tako za sljedeći prijenos generacijama koje dolaze. Govoreći o tradiciji i kontinuitetu zbora župe Gospe od zdravlja možda je najslikovitije citirati riječi jednog od danas „starijih“ pjevača, Mladena Žanića:

„Tradicija našega zbora proteže se kroz tri stoljeća. Imamo podatak da je zbor osnovan prije 1900. i kontinuirano djeluje do danas. Tek u novije vrijeme kažemo zbor, a prije su to bili kantači ili pučki pivači. Godine 1907. mještanin i tadašnji svećenik u Podstrani, don Petar Car, primijetio je da pjevači mogu biti i dobri svirači te je kupio instrumente i osnovao limenu glazbu pod nazivom Hrvatsko katoličko glazbeno društvo Podstrana. Zajedno s pjevačkim zborom, glazba je pratila sva značajnija crkvena događanja i proslave, osobito proslavu ondašnje zaštitnice župe, Gospe Ružarice. Glazba i zbor do danas neprekidno djeluju.« (Glas Koncila 22 (2084) | 1.6.2014.)

Snažna tradicija pučkoga crkvenoga pjevanja u Podstrani je i danas vezana uz razdoblje korizme i pjevanja u obredima za mrtve.

„Ondašnje melodije prenose se s jedne generacije pučkih pjevača na drugu te možemo zahvaliti Bogu što i danas to pjevanje duboko prožima svakoga pjevača i vjernika, suzom ovlaži oko, kad se pjeva Puče moj, Ispovidite se Gospodinu, Barjaci kreću kraljevi, Muka, Gospin plač, Smiluj se meni, Bože…“. (Glas Koncila 22 (2084) | 1.6.2014.)

Sve zborove i sva pjevanja danas u župi vode časne sestre franjevke od Bezgrješne. No, ipak važno je spomenuti da je u tom prijenosu glazbenog znanja važnu ulogu odigrao prethodni voditelj pučkih pjevača – Ivo Žanić. Kako je dobro poznavao note, sve bitne stare melodije notno je zapisao i tako otrgnuo mogućem zaboravu. Danas su u zboru istaknuti pjevači njegov sin i unuk koji tako s ponosom nastavljaju slavnu obiteljsku tradiciju. Do osamdesetih godina u zboru su isključivo pjevali muškarci, osim u Gospinu plaču koji se pjevao uvečer na Veliku srijedu, kada bi riči Gospine pjevale žene. No, vremena se mijenjaju, zboru se pridružuju pjevačice tako da danas značajan dio korizmenog repertoara pjevaju zajedničkim snagama pivači i pivačice.

Pučko pjevanje u Podstrani do sada je snimljeno na nekoliko nosača zvuka, kaseta i CD-a a u pripremi je i multimedijalni projekt kojeg zajedno s pjevačima provodi udruga Pjevana baština. Od zabilježenih tonskih zapisa važno je spomenuti audio zapise Vinka Žganeca i Stjepana Stepanova. Stepanov je svoje terensko istraživanje iz 70tih godina prošlog stoljeća za potrebe fonoteke Staroslavenskoga instituta u Zagrebu objavio u velikoj monografiji Glagoljaško pjevanje u Poljicima kod Splita djelu HAZUovog serijala Spomenici glagoljaškog pjevanja. Upravo je Stepanovljev snimljeni materijal bio podrškom novim, mladim pjevačkim snagama u procesu prisjećanja i obnavljanja dijela zapostavljene pjevane glagoljaške tradicije koje su prethodne generacije baštinile.

dr. sc. Joško Ćaleta
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb