55.MSF – 2021 “Farkašijada”

Petak, 30. 7. 2021., 21.00 sat
Pozornica Gradec

Tambure farkašice nazvane su prema njihovu glavnom promicatelju Milutinu Farkašu. Stare fotografije i terenski zapisi svjedoče da je taj sustav ugodbe (“štimanja”) tambura potkraj 19. i početkom 20. stoljeća bio proširen po Hrvatskoj te da su ga i na druge kontinente prenijeli hrvatski iseljenici. Ni sustav ni njegova proširenost, kao ni repertoar, nisu dovoljno istraženi i rijetko se detaljnije spominju u literaturi o tamburama. Tako se najviše sviralo u sjeverozapadnoj i sjevernoj Hrvatskoj. Kulturno-umjetničko društvo “Zora” iz Adamovca u okolici Zagreba osnovano je 1920. godine i jedino sustavno njeguje sviranje na farkašicama do danas. Na repertoaru imaju određen broj naslijeđenih skladbi. Izvođači umijeće sviranja prenose s koljena na koljeno, odnosno mladi svirači uče od starijih u Društvu te
nastupaju u svečanim prigodama i na koncertima. Sustav tambura farkašica prvi je primijenio Mijo Majer (1863. – 1915.), Osječanin koji je dolaskom u Zagreb na studij prava donio i tamburu te
je uz Slavka Šrepela i potporu Franje Kuhača osnovao tamburaški zbor sveučilištaraca “Hrvatska lira” 1882. godine. Zbor je 2. lipnja 1883. održao tamburaški koncert koji se, kao velik glazbeni događaj u Zagrebu, nadaleko pročuo. Nedugo nakon toga počeli su se osnivati tamburaški orkestri diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, u Češkoj i Slovačkoj te među hrvatskim iseljenicima u drugim europskim zemljama i na drugim kontinentima. Nakon odlaska Mije Majera u Beč na studij, u vođenju zbora “Hrvatska lira” zamijenio ga je Milutin Farkaš (1865. – 1923.), koji je taj dvoglasni sustav s jednoglasnim bisernicama promicao i popularizirao pa je sustav po njemu i nazvan. Upravo su farkašice, koje padaju u zaborav pred
tehnički savršenijim sustavima na kojima je lakše svirati različitu glazbenu literaturu, najviše pridonijele proširenju amaterskoga i koncertnoga tamburaštva.

Tambure Farkaševa sustava kruškolikog su oblika, osim bisernice i bugarije koje imaju oblik gitare. U početku se taj sustav sastojao od prve i druge bisernice (kontrašice), triju dionica brača, dviju dionica bugarije i berdeta. Poslije im se pridružuju čelović i čelo. Muziciranje na tim glazbalima većim se dijelom svrstava u amatersko-koncertno, za razliku od rasprostranjenijega sustava, profesionalnoga ili vojvođanskog stila u Slavoniji i Vojvodini, kojim se izvodila tradicijska glazba, šlageri i popularne melodije u manjem sastavu i bez dirigenta. Zbog tehnički ograničenih mogućnosti, ali i trenda vremena, na farkašicama se izvodila, posebice u gradskim sredinama, za njih originalno pisana literatura, odnosno izvorno skladane obrade u obrascima koračnica, građanskih plesova, davorija i podoknica, obrađenih narodnih pjesama te manje glazbene vrste, poput suite.
Poznati izrađivači Farkaševih tambura početkom 20. stoljeća bile su obitelji Stjepušin i Gilg iz Siska te Mijo Habijanec iz Prelošćice pokaj Siska. Danas ih većinom izrađuju samo nasljednici obrta Gilg, obitelj Zwirn iz Siska. Osim KUD-a “Zora” iz Adamovca i tamburaša iz obližnjega Jesenovca, danas gotovo i nema sastava koji sustavno njeguje muziciranje na farkašicama; one su dio programa pojedinih gradskih kulturno-umjetničkih društava, ponajprije u okolici Zagreba, kao i profesionalnoga Ansambla LADO. U želji
za očuvanjem takvoga starinskog načina sviranja, Ivan Šikić, predsjednik KUD-a “Zora” iz Adamovca, pokrenuo je jedinstven tamburaški festival nazvan Farkašijada. Njime želi približiti umijeće sviranja tambura farkašica mlađim generacijama. U Zagrebu je i graditelj tambura Zoran Gojmerac okupio nekoliko vrsnih tamburaša u sastav Rizničari tamburaške baštine koji posljednjih godina osobito njeguje sviranje na farkašicama i sudjeluje u programu. Na farkašicama sviraju i tamburaši Kulturno-umjetničke udruge Ivan vitez Trnski iz Nove Rače u Bilogori, koji inače redovito prate nastup folklornih skupina svoje Udruge, a u ovom programu izvode poznatu starogradsku pjesmu Oj, jesenske duge noći za koju je tekst napisao upravo
Ivan Trnski čije ime nose, a uglazbio je Josip Štolcer Slavenski. Tamburaški sastav KUD-a “Klek” iz Ogulina također najčešće na nastupima prati folklornu skupinu tog društva, a u programu Farkašijade svira tradicijska kola ogulinskoga kraja.

Sudjeluju:
Studénka, Tamburašský soubor Brač, Češka Republika
Nova Rača, KUU „Ivan Trnski“, Bjelovarsko-bilogorska županija
Ogulin, KUD „Klek“, Karlovačka županija
Zagreb, Rizničari tamburaške baštine, Grad Zagreb

Program

Za jedan časak radosti,
tekst: Ilija Okrugić Srijemac
Tamburaška kapela „Drmeš“

Oj, jesenske duge noći (Čekajuća draga)
Tekst: Ivan pl. Trnski; uglazbio: Josip Štolcer Slavenski
KUU „Ivan Trnski“, Nova Rača,

Napjevi i kola
KUD Klek”, Ogulin

Pastirče mlado in milo, belokranjska narodna
Pa za koga, poljka
Moj fantič je prijezdil
Preozke so stezice
Svatsko kolo, belokranjska narodna
Adlešiči, KUD „Božo Račič“ Adlešički tamburaši

Tancuj, tancuj vykrúcaj
Pod našima okny teče vodička
Studénka, Tamburašský soubor Brač, Češka Republika

Miruj, miruj, srce moje
Tekst: Petar Preradović
Rizničari tamburaške baštine, Zagreb