56. MSF – 2022.
Kind Fortune – koncert irske i škotske tradicijske glazbe
Nedjelja, 3. 7. 2022., 21.00 sat – Zagreb, Atrij Galerije Klovićevi dvori
Izvodi: Duncreagan
Duncreagan, poznat po inovativnim izvedbama irske i škotske glazbe, oduševljenoj publici diljem Europe donosi autentičnost i duboko poznavanje tradicije. Četveročlana grupa prezentira uzbudljive melodije i emotivne pjesme, sve povezano s poučnim i duhovitim pričama.
Triju Toma McKeana (glavni vokal, bodhrán, bouzouki), Carricka Egglestona (harmonika) i Kelleyja Bishopa (gitara, mandolina, usna harmonika), pridružuje se talentirana violinistica Sara Reith. U njihovu novom materijalu pojavljuje se svježa kemija dok se harmonika, violina i zviždaljka kotrljaju zajedno, u kontrastu s dubokoumnom, nepretencioznom kvalitetom McKeanovog glasa i Bishopovim isprekidanim gitarskim stilom.
Na koncertima publika također puno uči o glazbi koju sluša. McKean često ulazi u značenje tekstova, arhaičnih običaja ili zanimljivih povijesnih sitnica vezanih uz priču. Bend potiče pjevanje uz refrene, na škotskom i galskom, kroz koje McKean prethodno vodi publiku.
Profesor folklora na Sveučilištu Aberdeen, McKean unosi dubinu u prošireni repertoar pjesama benda, od kojih se neke izvode na škotskom galskom. Pjesme poput Walker Dam ili Lord Johna sadrže pune instrumentalne aranžmane, ali Duncreagan je sve više smanjivao pratnju, naglašavajući emocionalnu srž pjesme u znaku sean-nós (stari stil) tradicionalnog stila pjevanja u Škotskoj i Irskoj. Och Oganaich Laghaich, s a cappella refrenima poziva i odgovora, i Lord Gregory, delikatna i potresna balada o mladoj ženi nanesenoj nepravdi, oslikavaju novu estetiku benda.
Dodavanje Sare Reith u kombinaciju dodalo je više novih dimenzija zvuku benda, zviždaljka koja se uzdiže iznad zvukova harmonike koji režu, dok se violina neprimjetno uklapa u vijugave zvukove ove drevne glazbe. Neki od glazbenih setova benda imaju divlji, promukli dojam, prikazujući Egglestonovo snažno sviranje harmonike, dok drugi nude više refleksivnih trenutaka i uvida u dugu tradiciju koja ih je potaknula. U međuvremenu, uloga gitare se proširila s Bishopom koji je pridonio melodiji, otvarajući McKeanov bouzouki kako bi usidrio ritam i akordske harmonije.
Raniji materijal benda je još uvijek ovdje: The Black-Haired Lass/The Tempest/The Dog on the Motorcycle i dalje zadržavaju svoju neobuzdanu živost, dok su favoriti poput The Gyetside Lass i Busk, Busk Bonnie Lassie privlačni kao i uvijek, dočaravajući osjećaj zabave ili čežnje. Bend nastavlja crpiti inspiraciju iz ostavštine pokojnog Ricka Gagnéa, jednog od izvornih članova benda, s nekim od njegovih upečatljivih skladbi koje usidruju nove setove, poput vožnje The Finch in the Thistles/The Flying Cloud.