56. MSF – 2022.
Tibeti u Međimurju i Podravini
Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb
6. -31. srpnja 2022.Autorice: Janja Kovač i Marija Mesarić
Narodna nošnja jedan je od najprepoznatljivijih elemenata etnografske baštine nekog kraja. Ono što danas smatramo narodnom nošnjom u prošlosti je bila svakodnevna ili svečana odjeća. Izložbom „Tibeti u Međimurju i Podravini“ predstavljen je element međimurske i podravske nošnje: marama za ogrtanje leđa koja se naziva „tibet“.
Naziv tibet vjerojatno proizlazi iz naziva za materijal od kojeg su marame izrađene. Radi se o tanko predenoj vuni ili kašmiru. U Međimurju se za takvo platno koristi naziv „tibetno platno“, a slični nazivi zabilježni su i u drugim slavenskim zemljama. U Međimurje i Podravinu došao je posredstvom mađarskih trgovaca kao srednjeeuropski utjecaj, a vjerojatno su oni i prenijeli to specifično ime.
Tibeti su marame (u koprivničkoj Podravini često zvana i „ropci“ ili „tibetni ropci“.) velikih dimenzija kvadratnog oblika koja se presavija po dijagonali u trokut, prebacuje preko ramena tako da vrh trokuta pada na leđa, dok se dulji krajevi preklapaju na prsima i vežu u čvor na leđima. U nekim mjestima koprivničke Podravine tibeti su se razrezivali po dijagonali što im daje oblik jednakokračnog trokuta.
Pozornost privlače položajem na gornjem dijelu trupa, a ističu se svojom veličinom, jednobojnom podlogom jarke boje i raskošnim cvjetnim uzorkom te bogatim resama. Izrađeni su od kupovnoga materijala (vune ili kašmira) na koji su se naknadno stavljale rese, obično u istoj boji kao i platno. Tibet predstavlja element građanskog načina odijevanja koji je prihvaćen u ruralnim predjelima Međimurja i Podravine u 19. stoljeću. Smatran je skupocjenim predmetom pa se čak i bogatstvo obitelji procjenjivalo po tome koliko je žena posjedovala tibeta. Stoga tibet možemo smatrati odjevnim predmetom iste simbolike kao najcjenjeniji nakit.
Kroz vrijeme se promijenila svrha korištenja tibeta. Polovicom 19. stoljeća postojala su pravila nošenja podudarna sa društvenim statusom, dok su danas dio ženske nošnje na cijelom području Međimurja te dijelovima koprivničke i ludbreške Podravine.
Na izložbi se predstavlja građa Muzeja Međimurja Čakovec, Muzeja grada Koprivnice, Muzeja grada Ludbrega te privatnih zbirki. Izložbu prate grafičke mape s tekstom koji potpisuju Janja Kovač (MMČ), Marija Mesarić (MGK) i Venija Bobnjarić-Vučković (nezavisna istraživačica).