Čuvari tradicije / muzeji, zbirke KUD-ova i pojedinci
Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 1
Izložba ostaje otvorena od 4.do 26. srpnja 2020.
Materijalna i duhovna kultura Moslavine, u etnografskom pogledu, nije se do početka XIX. stoljeća znatno izmijenila u odnosu na prijašnja razdoblja. Veće promjene nastaju tek u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća kada dolazi do raspadanja hrvatskih kućnih zadruga. Tradicijska se baština tada postupno, a poslije Drugoga svjetskog rata ubrzano, mijenja ili pojedini dijelovi potpuno nestaju i zato ju je bilo potrebno zaštititi, spasiti i valorizirati. Na području Sisačko-moslavačke županije nalaze se, osim Muzeja Moslavine Kutina (MMK) i Gradskog muzeja u Sisku, Zavičajna zbirka Sajko u Novskoj, a odnedavno i Interpretacijski centar baštine Banovine u Petrinji. U Kutini je 1960. godine otvoren Muzej Moslavine Kutina, a vrijedni pojedinci, zaljubljenici u baštinu, kao i kulturno-umjetnička društva u svojim prostorima imaju zavičajne zbirke vezane za svoj kraj te tako čuvaju materijalnu baštinu od propasti. Tijekom šezdesetogodišnjeg razdoblja MMK često je mijenjao koncepciju izložbi i prostor, dok je Moslavina i širi zavičaj kao područje istraživanja ostalo isto, čak se zbog usporedbi i analiza proširivao na susjedna područja (Bilogoru, zapadnu Slavoniju, hrvatsku Posavinu i Banovinu). Tijekom tog razdoblja etnolozi su ostvarili uspješnu suradnju s kazivačima, ali i stručnim djelatnicima i ustanovama iz muzeja, arhiva, instituta, galerija, centara za kulturu u zemlji i inozemstvu (Italija, Francuska, Slovenija, Mađarska i Češka). Osim tekstilnih, to su predmeti od drva, metala, slame, zemlje, ljuske jajeta, srebra, koralja, sedefa… Zbirke sadržavaju i stare fotografije mjesta, ljudi, obreda i običaja, povijesne karte, rekonstrukcije nakita, odjeće, uporabne i ukrasne predmete, makete. Stalna etnografska izložba danas je izložena u prizemlju južnog dijela Muzeja, smještena u nekoliko prostorija, razdijeljena na više tematskih cjelina. Mnoge osnovne škole, društveni domovi u kojima plešu i pjevaju članovi pojedinih kulturno umjetničkih društava, u svojim prostorima baštine stare predmete iz prošlosti. Tijekom 19. i 20. stoljeća u moslavačkom, posavskom i banovinskom kraju nekoliko značajnih folklorista, književnika, likovnih stvaratelja ili zaljubljenika u baštinu ostavilo je svoja
djela za izučavanje folklornog kostima u literarnom i likovnom stvaralaštvu. To su: Sandor Erdödy, Đuro Stjepan Deželić, Josip Badalić, Nikola Arsenović, Zorka Sever, Stjepan Šajnović, Mijo Stuparić, Zvonko Lovrenčević, pa sve do današnjih vrijednih čuvara i čuvarica u pojedinim KUD-ovima koje su prenoseći s naraštaja na naraštaj pjesme, kola, običaje i ljubav prema tradiciji, kao što su: Marija Lenart, zvana Baka Mara iz Kutine, Ankica Đurinec iz Volodera, Ankica Kenfelja iz Donje Gračenice, do suvremenih likovnih stvaratelja kao što su: Ivan Milat, Želimir Šiško i drugi. Najstariji podatak o odijevanju u moslavačkom kraju donosi nam Đuro Stjepan Deželić, a odnosi se na ivanićgradsko područje iz sredine 19. stoljeća. Sa žaljenjem je napisao još davne 1860. godine, da je nošnja ovog kraja već tada bila skroz varoška, osobito u ženskom spolu te da ju je bilo milina gledati i izbliza i izdaleka. Značajan doprinos za očuvanje moslavačke narodne nošnje treba odati Stjepanu i Anki Šajnović iz Osekova. Oni su 1918. osnovali i radionicu pod nazivom Narodno tkivo i vezivo. Šajnović je uspio sakupiti veliki broj starih uzoraka, koje je precrtavao, dograđivao, uokvirivao u kutije tzv. čulige (kvadrate), geometrizirao cvjetne motive i mijenjao boje. Tako prerađene mustre donosio je ženama na izradu. Taj način, gotovo stil ukrašavanja ubrzo su preuzele žene iz Moslavine, Posavine i Banovine, a zadržao se u tim krajevima do naših dana. Najnoviji podaci o moslavačkim motivima darivani su MMK, 16. lipnja 2002. godine, a sadrže četrdesetak moslavačkih motiva nastalih sredinom XX. stoljeća, koje je nacrtao sudski vještak i kotarski mjernik iz Kutine, Dragutin Tomašić. Danas se u Kutini vezenjem i tkanjem bave: Mandica Mikoč i Đurđa Vončina, a donedavno je staze i ćilime još izrađivala Natalija Vukušić. Na želju za očuvanjem tkalačkih tradicijskih vrijednosti kao i na njihovu komercijalnu dobit snažno je utjecao projekt: Lan i tkalačka radionica iz Ivanić Grada. Inicijativa je krenula 1998. godine posredstvom ravnateljice Narodnog sveučilišta u Ivanić Gradu i Lady Jadranke Beresford Peirse iz Londona i njezine zaklade The International Trust for Croatian Monuments. Zahvaljujući njihovom trudu obnovljena je gotovo zaboravljena tradicija tkanja i vezenja u posavsko-moslavačkom području, koji su svoj plasman pronašli i u londonskim ekskluzivnim prodavaonicama.
Zvonimir Božo Lovrenčević (Zvonko, Zvončić, Kvak, Kvakić, Zvonček, Lovrek, Cincek, Cincilinci) je čovjek koji je silno zadužio Bilogoru, Moslavinu i Podravinu. Kao savjetnik u Oblasti Bjelovar obilazi teren, pomno bilježi i raspituje se, te na osnovu skupljenog gradiva znanstveno obrađuje osobitosti svakog sela. Pronalazi razloge i uzroke njihova porijekla, a osobito ističe njihovu povezanost s ostalim krajevima Hrvatske. Ističe važnost očuvanja i prenošenja autentičnih, autohtonih i arhaičnih elemenata u plesu, pjesmi, igri, nošnji i običajima.
Glazbu i ples svakako trebamo uvrstiti u značajne načine očuvanja nematerijalne baštine je duboke promjene nastale proteklih nekoliko desetljeća prošlog stoljeća i u moslavačkom kraju i širem zavičaju, uvjetovale su nestajanje mnogih elemenata pučke kulture i tradicije. Jedna od njih svakako je folklorna glazba. Pjevalo se kod napornog rada ili zajedničkog druženja na čehanju perja, sijelima, prelima i ostalim težačkim poslovima, na paši kod blaga, pred crkvom, u kućama. Pjevalo se
po danu, predvečerje i naravno, najveselije i najupornije pred zoru. Pjevalo se u kolu gdje su djeca trčkarala oko odraslih više smetajući nego učeći, ali s vremenom usvajajući i prenoseći stečena iskustva na nove naraštaje. Narodnim pjesmama uglavnom ne znamo ni tekstopisce niti skladatelje, ali smo svjesni da one i danas žive i pjevaju se u raznim prigodama. Pojedini KUD-ovi tiskaju pjesmarice s notnim zapisima pjesama i kola, a neki su snimili nosače zvuka, te tako spasili od zaborava vrijedno glazbeno blago, kao što su KUD-ovi iz Husaina, Kutinskog sela-Kutine, Repušnice, Volodera, Jasenovca, Kloštar Ivanića, Samarice, Gornjeg Miklouša i Posavskih Brega.
Autorica izložbe: Slavica Moslavac
