Title
Autor: Josip Forjan
13. – 31. srpnja 2023.
Tehnički muzej Nikola Tesla (Zagreb)
Prikazom hrvatskog tradicijskog odijevanja u selima uz rijeku Kupu, Centar za
tradicijsku kulturnu baštinu pridružuje se obilježavanju stote obljetnice etnografske
pokupske ekspedicije, koju su poduzeli kustosi Etnografskog muzeja u Zagrebu Vladimir
Tkalčić i Milovan Gavazzi sa slikarima Srećkom Sabljakom i Maksimilijanom Vankom
te još petero njihovih prijatelja preplovivši stotinjak kilometara i obišavši trideset
četiri sela s obje obale rijeke te istražujući etnografsku baštinu pokupskih sela.
Kupa, čiji je vodotok od izvora u Gorskom kotaru do ušća u Savu kod Siska dug 294
km, nakon Save i Drave treća je po veličini rijeka u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko
Pokuplje čini nekoliko regionalnih cjelina s različitim etnografskim karakteristikama,
od kojih je jedna od najočitijih tradicijsko odijevanje, odnosno, narodna nošnja.
Tradicijsko ruho u Gorskom kotaru, gdje je izvor rijeke Kupe, vrlo je rano izašlo iz
svakodnevne uporabe pod utjecajem građanske mode. Sačuvan je relativno
mali broj originalnih primjeraka ponajviše u muzejskim zbirkama, a o njegovom
izgledu ima vrlo malo pisanih svjedočanstava. Formiralo se pod snažnim utjecajem
alpskoga kulturnog areala o čemu svjedoče kroj i načini urešavanja.
Specifičnu cjelinu čine nošnje ozaljskog Pokuplja među kojima se razlikuju nošnje okolice
Kamanja i Mahićnog s brojnim arhaičnim elementima. Najkarakterističnije je oglavlje udate
žene oglavlje jalba izrađeno starinskom tehnikom pletenja na drvenom okviru lucnju.
Relativno ujednačenog tipa su nošnje većeg dijela karlovačkog Pokuplja izrađene
od domaćeg prirodne krem boje lanenog ili bijeloga pamučnog platna urešenog
karakterističnim plavim rupičastim vezom koji u novije vrijeme zamjenjuje rukom ili strojem
izrađen rišalje vez bijelim ili raznobojnim koncem. Karakterističan je i način uzdužnog
sitnog nabiranja knjiganja ženske suknje krila i nošenje plavog prslučića lajbaka urešenog
crnom vrpcom šujtašem i zlatnim ili srebrnim pozamanterijskim vrpcama širitima.
Posebnu etnografsku cjelinu čine nošnje Rečice, Šišljavića i okolnih sela prepoznatljive
po sitno nabranim suknjama krilima urešenim vodoravnim crnim uresima prešivima i
križima – dekorativnim bijelim ili raznobojnim vezenim površinama na stražnjem dijelu.
U muškom odjevnom inventaru ističu se raznobojni goblenski vezovi na košulji i platnene
hlače pantalone urešene vezom i uspravnim ušivenim naborima naborinama.
Zasebnu cjelinu čini nošnja Donje Kupčine i okolnih sela prepoznatljiva po rogatom
ženskom oglavlju rogima, špišnjaku koje svojom arhaičnošću podsjeća na srednjovjekovna
ženska oglavlja. Sličnoga su tipa nošnje Lasinje i Jamnice izrađene od bijelog lanenog
platna i decentno urešene bijelim i raznobojnim vezovima. Prepoznatljive su po
vodoravnom načinu nabiranja rukava ženske i muške košulje, muških gaća te sitnim
uzdužnim naborima ženske suknje i pregače što je često i jedini ures ovoj nošnji. Također,
odjevni inventar udate žene dopunjuje dvorogo oglavlje rogi koje je u najsvečanijoj
varijanti urešeno goblenskim vezom, staklenim zrncima i svilenim vrpcama.
U pokupskim selima od Pokupskog do utoka u rijeku Savu kod Siska nosio se posavski
tip starinskoga ruha s izrazitim panonskim karakteristikama izrađen od velike količine
tankoga lanenog platna i urešen raznovrsnim tkalačkim tehnikama (u zijev, na
prebor) ili tehnikama pečkoga veza kojim su izrađeni mnogobrojni motivi cvjetne
grančice u duhu seljačkog baroka. Karakteristično pokrivalo udate žene je kapica
(Pokupsko) ili poculica posavskoga tipa u selima bliže Sisku (Letovanić, Brest, Sela).
Na izložbi su predstavljene nošnje iz bogate zbirke Centra za tradicijsku kulturnu
baštinu, muzejskih i privatnih zbirki te zbirki kulturno-umjetničkih društava.
#iffzagreb
#msfzagreb