Plesna radionica Volkstänze aus aller Welt pod vodstvom Francis Feyblija (Švicarska) i gošći

19.-21. 7. 2019., 19.00 Gornjogradska gimnazija, Katarinin trg 5

Francis Feybli iz Švicarske dugogodišnji je suradnik Međunarodne smotre folklora, prvi voditelj plesnih radionica. Na radionicama Plešite s nama od 1983. podučava ples sve zainteresirane zajedno sa članovima Grupe za međunarodni folklor Studentskoga kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“, koju  je uz njegovu pomoć dvije godine prije osnovao Nenad Bićanić. Na repertoaru radionice je plesna baština mnogih naroda, ponajprije europskih. Veliki je poznavatelj i hrvatskog folklora. Uz radionicu Plešite s nama, koju poslije večernjih nastupa na Gradecu uz Feyblija vode i Vido Bagur i Goran Ivan Matoš, Francis Feybli vodi i dnevnu plesnu radionicu za inozemne i domaće polaznike, podučavajući hrvatske plesove i plesove drugih europskih naroda.

Na ovogodišnjoj Smotri posebne gošće tih njegovih radionica u Gornjogradskoj gimnaziji su Bruna Piccazio (Brazil), te dvije studentice poslijediplomskoga master studija (International Joint Master in Dance Knowledge, Practice and Heritage Choreomundus) organiziranoga na četiri sveučilišta: na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije u Trondheimu, Sveučilištu Clermont Auvergne u Francuskoj, mađarskom Sveučilištu Szeged te Sveučilištu Roehampton (UK) – Ximena Banegas (Bolivija) i Estefania Solórzano (Ekvador).

Bruna Piccazio (Brazil) plesačica je i udaraljkašica, a specijalizirala se za brazilski folklor. Diplomirala je ples na Državnom sveučilištu Campinas – Unicamp (São Paulo, Brazil). Godine 2015. brazilska Nacionalna fondacija za umjetnosti Funarte poduprla je njezin projekt Inquietos, kojim osvješćuje odnos glazbe i plesa i poučava o modernim i suvremenim plesnim djelima različitih žanrova (stranima i brazilskim), koja mijenjaju paradigme u umjetnosti. Godine 2016. vodila je predstavu Loua Harrisona, Udaraljkaš u pokretu, po prvi put u Brazilu u čast američkoga skladatelju, na njegovu glazbu. Kreirala je spektakle Fris Sound, Sound Skin i Sound Image, za koje je nagrađena, a u njima stvara zvučne kostime i skulpture inspirirana brazilskim folklornim plesovima.

Držala je tečajeve somatskog učenja, orijentalnih plesnih tehnika, butoh, indijskih ritmičkih tehnika, ritmičkoga čitanja s Fernandom Hashimotom itd. Vodi CODAPE, the Contemporary Percussive Dance Company, koju je osnovala 2015. godine. Plesala je i podučavala u plesnim ansamblima suvremenog plesa više od 12 godina u različitim dijelovima São Paula.

Estefanía Solórzano rođena je u Guayaquilu, Ekvador. Plesačica je i glumica s desetogodišnjim profesionalnim iskustvom. Tri godine studirala je u Theatre at Laboratorio Malayerba te osam godina suvremeni ples u Centro Cultural Sarao, odnosno, u La Fábrica, Cuerpo-Espacio. Stekla je i diplomu međunarodnog poslovnog upravljanja na sveučištu u Guayaquilu. Sudjelovala je na radionicama nekoliko koreografa: Marcela Quintero (Kolumbija), plesačica kompanije Pine Bausch, zatim Lisie Estarás (Argentina) iz Les Ballets C de la B, kao i kod Davida Zambrana (Venezuela) i Jennifer Ocampo (DE). Kao plesačica je surađivala s Nathalie Elghoul, grupom Dança Gringa i Omarom Aguirreom (Ekvador) te Jordanon Klitzkeom (SAD). Nastupala je u kazališnim komadima, kao solistica, te na više od dvadeset kazališnih festivala u Latinskoj Americi (Peru, Venezuela, Čile, Argentina, Urugvaj i Kuba). U Ekvadoru uz pomoć Ministarstva baštine i kulture razvija projekt u čijem su središtu osobe s posebnim potrebama i oni koji se o njima skrbe. Upravo je završila terensko istraživanje u Grčkoj gdje se bavila utjecajem tradicijskih grčkih plesova na plesne tehnike i koreografiju.

Estefanija će pokazati Andarele, afro-ekvadorski ples sa sjeverne obale Ekvadora. ANDARELE je tradicijska glazba s plesom iz regije Esmeralda u Ekvadoru. To je afro-esmeraldska inovacija s utjecajem starosjedilačke glazbe, a općenito se pleše i izvodi na zabavama i proslavama. Andarele je tradicijski ritam Afro-Esmerald stanovnika, čiji su korijeni u toj pokrajini gdje se izvode tijekom proslava uz pratnju marimba, gitara, bombo, cununo i guasá instrumenata. Na Andarele su utjecali polka i pasodoble i smatra se klasičnim plesom. Prema tradiciji pleše se na kraju proslava za oproštaj i može je se izdvojiti kao afro-esmeraldsku kreaciju. Proizlazi iz glazbene kulture robova koji su dovedeni u pokrajinu Esmeralda. To su često solo dionice koje u pjesmi prati zbor. Uobičajeno ih se izvodi na kraju proslava, kao krajnji dio svečanosti, s pripjevom „andarele vamonó“ koji po svakom stihu ponavlja zbor. To je jedan od plesova ekvadorskog crnačkog repertoara s jednostavnim binarnim odnosom.

Ximena Purita Banegas Zallio rođena je u Santa Cruzu, Bolivija. Kao djevojčica je bila uključena u snimanje televizijskog showa Unitoons, što je utjecalo na njezino daljnje učenje tradicijskih plesova Bolivije. Surađivala je s više plesnih kompanija u Boliviji: Academia Canedo, Tentayape, Bellart, Danzarte, s kojima je osvojila nekoliko nagrada na natjecanjima. Uz potporu Ministarstva kulture Bolivije predstavljala je bolivijske folklorne plesove na pozornicama u Brazilu, Peruu i Meksiku, a bila je izabrana i za predstavljanje Bolivije na Li Po Chun United World College, Hong Kong. Putovala je u Sjevernu Koreju kao Mladi ambasador dobre volje radi povezivanja dviju zemalja. Nakon međunarodne diplome u Boliviji, diplomirala je umjetnost i u SAD-u na Earlham Collegeu te nastupala na Festival Dance Alloy, Richmond, Indiana. Dobitnica je nagrade “Escudo Cruceño” (2017) od lokalne uprave Santa Cruz de la Sierra za promociju i očuvanje tradicijskih plesova tijekom karnevala u Santa Cruzu. Specijalizirala se za bolivijske tradicijske plesove. Istraživala je u Washingtonu D. C. u Smithsonianovu središtu za tradicijski život i kulturnu baštinu, kao i mediteranske tradicije i kreativnost u Kataloniji.

Ximena je pripremila radionicu učenja Tinku plesa s visoravni Bolivije i Tauqirari amazonskog područja Bolivije. Timku je obredni borilački ples iz države Potosi u Boliviji. Tinku ples predstavlja quechua tradiciju gdje se prikazuje borba dviju skupina. Taj svečani ples ima ratnički ritam, a uvijek se prikazuje na velikim festivalima i priredbama u Boliviji. Plesni su pokreti iscrpljujući jer se izvode u pognutom položaju u kojem geste ramena i ruku prikazuju borbu kao u „izvornom“ obredu. Timku glazba je glasna sa stalnim ritmom bubnjeva i ratnim osjećajem dok instrumenti charangos, gitare i zampoñas (panove svirale) sviraju melodiju. Plesači izvode borbene pokrete u ritmu bubnjeva.

Taquirari je tradicijski bolivijski ritam, tipičan za veći dio Santa Cruz područja, osobito Beni i Pando na istoku. U tom plesu patneri su licem jedan prema drugome sklopljenih ruku. Poskoci su vrlo ritmični, a glazbena pratnja varira i puna je improvizacija.