NAJAVE, OBJAVE

Znanstvene tribine u sklopu 54. Međunarodne smotre folklora

Stoljeće javnog zdravstva Andrije Štampara

Četvrtak / Thursday, 9. 7. 2020.
18:00 sati, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića /
Bogdan Ogrizović Library, Preradovićeva ulica 5

dr. sc. Martin Kuhar (Odsjek za povijest medicinskih znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti),
prof. dr. sc. Ankica Senta Marić (Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“)

“Andrija Štampar zasigurno je jedan od najvećih socijalno-medicinskih djelatnika dvadesetog stoljeća. U našim je krajevima poznat ponajprije po izgradnji mreže od 250 javnozdravstvenih institucija tijekom 1920-ih godina, kada je upravljao Odjeljenjem za rasnu, javnu i socijalnu higijenu Ministarstva narodnog zdravlja. U tom je razdoblju Štampar uspostavio i snažne međunarodne kontakte, osobito s Ligom naroda i Rockefellerovom fondacijom, te je kao njihov ekspert sudjelovao u organizaciji javnoga zdravstva u Čang Kai-šekovoj Kini 1930-ih godina.(…)” (dr. sc. Martin Kuhar).

“Posebnost i originalnost Škole narodnog zdravlja u Zagrebu je i metoda rada zajednice na rješavanju određenog zdravstvenog problema (primjer Mraclina), gdje sudjeluje cijeli korpus različitih stručnjaka od sanitarnih inženjera, tehničara, arhitekata, građevinara, itd., a uključuju u ravnopravni odnos stanovnike lokalne zajednice u rješavanje zdravstvenih problema. Uspjeh je postignut zbog dobre pripreme gdje se u prvoj fazi senzibilizira stanovništvo za vlastite zdravstveno socijalne probleme, zatim pripremanjem preko predavanja, tečajeva, te poslije u novoosnovanom Seljačkom sveučilištu. Željelo se na taj način seljake obrazovati, oblikovati za aktivno uključenje i pomaganje u različitim zdravstveno prosvjetnim i asanacijskim intervencijama na selu.(…) Treba posebno istaknuti da je ŠNZ imala  i vlastitu proizvodnju filmova u foto-filmskom laboratoriju za zdravstvenu naobrazbu hrvatskog puka. Do 1940. godine snimljeno je 130 filmova primjenom različitih tehnika, od sjenki, crtanih do igranih filmova.(…)” (prof. dr. sc. Ankica Senta Marić).

Stoljeće Seljačke sloge

Utorak / Tuesday, 14. 7. 2020.
18:00 sati, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića /
Bogdan Ogrizović Library, Preradovićeva ulica 5

dr. sc. Suzana Leček (Hrvatski institut za povijest),
dr. sc. Naila Ceribašić (Institut za etnologiju i folkloristiku),
dr. sc. Tvrtko Zebec (Institut za etnologiju i folkloristiku)

“Seljačka sloga bila je kulturna, prosvjetna i dobrotvorna organizacija, idejama i članstvom najuže vezana uz Hrvatsku seljačku stranku (HSS). Iako je radi političkih prilika djelovala s prekidima, pred Drugi svjetski rat imala je oko 1200 ogranaka i najmanje 70.000 članova pa je bila najveća kulturna organizacija na selu. Njezin je cilj bio pomoći seljaku da stekne nova znanja nužna u modernom društvu, a da pritom ne izgubi vlastiti seljački identitet, koji se poistovjećivao s nacionalnim identitetom.(…)” (dr. sc. Suzana Leček)

“Za razliku od dvadesetih godina, kada je naglasak bio na razvijanju i unapređivanju narodne kulture, Seljačka sloga je sredinom 1930-ih zaokrenula svoja polazišta ka starinskim, provjerenim vrijednostima narodne glazbe, plesa i odijevanja koje valja i nadalje čuvati ili pak obnavljati, bez izvanjskog dotjerivanja i uvježbavanja. Umjesto zborovođa, autoritet znalaca dobili su starci i, napose, starice, a umjesto glazbenih stručnjaka Hrvatskoga pjevačkoga saveza, supervizori su postali etnološki stručnjaci Seljačke sloge. Radilo se o većoj otvorenosti prema svakodnevnoj praksi seljaštva i o davanju stanovite legitimnosti nositeljima te prakse. Povezano s time, i uspjeh čitava projekta bio je mnogo veći nego u 1920-ima. Pokazao je da bi i seljaštvo moglo biti subjekt.(…)” (dr. sc. Naila Ceribašić)

“Međunarodna smotra folklora već svojom pojavom u gradu Zagrebu bila nešto sasvim suprotno tadašnjoj vladajućoj politici i ideologiji. (Petar) Mihanović je dobro znao kako je oblikovati i predstaviti, da s narodom, seljakom koji je došao u svoj glavni grad postigne upravo ono radićevsko, prikaže iskreno, seljačko poštenje, upornost i neuništivost, onu istu sa Smotri seljačke kulture iz 1920-ih i 1930-ih. U Zagreb na Smotru nije došla ni jedna skupina seljaka, a da joj on nije pristupio i s njima porazgovarao, da im nije ljudski i skromno prišao i pitao jesu li zadovoljni dolaskom, smještajem, kako se u svojim selima snalaze i koji ih problemi muče. Uz velike projekte intenzivno je razmišljao kako mnoštvom manjih ideja i projekata pomoći, djelovati usporedo, sve u istom smjeru, s istim ciljem – pomoći hrvatskom čovjeku, osobito zapostavljenom i omalovaženom seljaku i kako ga istaknuti kao uspješnoga, samostalnog i sposobnog.(…)” (dr. sc. Tvrtko Zebec )

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *